'Potrošeni snovi' nastali su iz Čehovljevih drama, a okvir cijeloj priči dao je 'Višnjik' pa tako autorica/glumica iz njega preuzima lik Ranjevske, i razočarana dražbom višnjika koja se treba dogoditi ujutro, u sobi prepunoj uspomena iz djetinjstva, razmišlja o svemu što se dogodilo. Osim ulomaka Čehovljevih tekstova, u predstavi se pojavljuju i pjesme Nataše Vorobjove Hržić, ruske pjesnikinje koja već preko trideset godina živi i radi u Zagrebu. Pjesme su preuzete iz zbirke 'Proročanski prsti'.
Nataša Vorobjova prije dolaska u Zagreb bila je poznata glumica u tadašnjem Sovjetskom Savezu, a osim u kultnim sovjetskim filmovima poput 'Dvanaest stolica', napravljenom prema romanu Iljfa i Petrova, igrala je i u Hrvatskoj – u jednako kultnom, barem na domaćim prostorima, Vukotićevom filmu 'Akcija stadion'.
U ovoj se predstavi, osim kao autorica pjesama koje tvore dio tekstualnog predloška, predstavila i kao redateljica te kostimografkinja.
O predstavi autorice kažu sljedeće: 'Jedne duge noći, sjedeći u sobi svog djetinjstva, jedna žena čeka jutro. Počinila je neoprostive 'grijehe': gradom u kojem se nosi samo siva, šetala je u žarkim bojama, bila je drugačija, kršila malograđanska pravila, nikome nije pripadala i slušala je samo svoj unutrašnji glas. A on joj je šaputao čudnovate misli i postavljao bezbrojna pitanja. Nije sama. Kroz prozor ju gleda nevino bijeli višnjik, njezino jedino blago, i čeka svoje posljednjejutro, jutro za smaknuće. Uskoro će doći novi ljudi naoružani sjekirama i srušiti svijet kojem je žena pripadala. Kako se suočiti s utvarama prošlosti čekajući takvo jutro, čemu se nadati, o čemu snivati kada su svi snovi potrošeni.'
Monodrama je nagrađena na međunarodnom festivalu monodrame u Umagu za najbolju glumačku interpretaciju.